Kako staviti sebe na prvo mjesto?

Ponekad je teško živjeti u vremenu u kojem živimo. Konstantan stres, užurbani stil života, nedostatak vremena za sebe... Sve to utječe na naše fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje. U želji da napravimo više stvari odjednom, potpuno zaboravljamo na činjenicu da nam je potrebno slobodno vrijeme; ono koje ćemo potrošiti samo na sebe i našu relaksaciju.

U današnje vrijeme, karijera je vrlo bitna za velik broj ljudi. Svu svoju energiju  ostavljamo na poslu i do trenutka kada stignemo kući, ona je već potrošena, uglavnom na stvari koje nas ne zanimaju i koje radimo samo kako bismo mogli platiti račune. Ali to nije sve. Kada napokon stignemo kući sa stresnog posla, moramo se pobrinuti za obitelj, djecu, kućanske poslove i ostale obaveze. Gdje je vrijeme za nas?



Većina ljudi smatra da je sebično misliti na sebe. Upravo iz tog razloga, takve osobe smatraju da je potrebno stalno se žrtvovati  za dobrobit drugih, pritom zanemarujući vlastite potrebe. Ironija je u tome što svojom požrtvovnošću samo štete drugima, a najviše samome sebi. 

Kada imamo tipičnu majku koja pretjerano stavlja svoju djecu na prvo mjesto i koja podređuje cijeli svoj život samo njima, takva majka neće dobiti mnogo poštovanja od svoje djece. Zašto? Zato jer ne poštuje samu sebe. Njena djeca poslužit će kao ogledalo u kojem će vidjeti svoj odraz. Ali prije toga, ona će se osjećati kao žrtva, pitajući se čime je zaslužila takav tretman i zašto je nitko ne cijeni. Postat će ogorčena jer se djeca njene prijateljice ponašaju potpuno drugačije i neće joj biti jasno zašto je to tako, pa ipak  je ona bila "puno bolja majka"! Na kraju će početi predbacivati svojoj djeci sve ono što je učinila za njih i što su toliko nezahvalna prema njoj te će joj biti teško shvatiti da je svojim postupcima cijelo vrijeme gušila svoju djecu i njihov razvoj.

Također, često vidimo primjere u partnerstvu gdje se jedna strana stalno prilagođava drugoj, misleći da će time biti više voljena. Ali rezultat je uvijek suprotan, zar ne?



Vrijeme je da napravimo jednu veliku analizu svog načina življenja. Zbog čega smo takvi kakvi smo? Odakle potječe korijen naših strahova?

Potrebno je zapitati se zbog čega želimo stalno udovoljavati drugima? Zbog čega imamo potrebu za kontrolom? Da li je to zbog nesvjesnog straha od neuspjeha, od samoće? Možda zbog osjećaja manje vrijednosti? Jesmo li ikad od svojih roditelja primili indirektnu poruku da mi nismo toliko bitni, da su drugi uvijek bitniji te ih moramo stavljati ispred sebe? Možda, ako maknemo fokus s drugih osoba, to će značiti da za promjenu moramo biti sami sa sobom, a pomisao na to je vrlo zastrašujuća jer smo se cijeli život osjećali usamljeno i zato se čim brže moramo vezati za nekoga i učiniti da nas ta osoba treba jer  kada smo potrebni drugima, samo tada se osjećamo voljeno. 



Nema ništa loše u tome ako se želimo posvetiti drugima i pomoći im, dapače. Ponekad doista pretjerani fokus na sebe može ukazivati na narcisoidnost, stoga je potrebno pronaći ravnotežu između fokusa na sebe i na druge.

Jeste li danas već "uzeli svojih pet minuta", popili šalicu čaja i opustili se u naslonjaču? :)

Copyright © Spiritologija