Iskrivljena uloga muškarca i žene u društvu

Svjedoci smo različitih "pokreta spolnih jednakosti". Muška dominacija otvorila je vrata feminizmu, a feminizam protufeminizmu, odnosno MGTOW (engl. men going their own way) pokretu kojeg su stvorili muškarci koji smatraju da u današnje vrijeme, žene imaju veća prava. Nijedan od tih pokreta nije uravnotežen jer se oba pokreta zasnivaju na ekstremizmu i ogorčenošću suprotnim spolom koji ukazuje na muško-ženski disbalans.

Da bismo mogli shvatiti što je dovelo do toga i analizirati muško-ženske odnose, potrebno je zaviriti u prošlost i tadašnje obrasce ponašanja.




U prošlosti se smatralo da žena nema dušu i da se može tretirati kao stvar. Zapravo, mišljenje je bilo da stvar ipak nečemu služi, dok žena ne služi ničemu. Postojao je i period u kojem je velik broj ženske djece bio ubijen ili odbačen. Samo zato jer je rođeno "krivog spola". 

U srednjem vijeku žene su se prodavale na sajmu, a očevi su svojim kćerima birali muževe i krojili im sudbinu. Žena nije smjela jesti za istim stolom gdje su sjedili muškarci i nije imala pravo glasa. Ona je bila stvorena da samo rađa djecu, obavlja kućanske poslove i šuti. Nju se ništa nije pitalo. Čak ni onda kada joj je suprug imao ljubavnicu pred njenim očima. Ukoliko se ona pobunila i "smetala", lako ju je bilo optužiti da je vještica i spaliti je na lomači bez dokaza. Dovoljno je bilo reći da je uzrok njene pobune bio vrag (nikako nepravda). 

Čak i ne toliko davno, početkom 19. stoljeća, bilo je lako proglasiti ženu ludom i "histeričnom" i zatvoriti je u umobolnicu. U većini slučajeva, ona je tamo ostala do svoje smrti koja ju je ponekad brzo stigla zbog raznih "eksperimenata" koji su se obavljali u takvim ustanovama u to doba. Budući da su neke od njih imale djecu za koju su znale da ih nikad više neće vidjeti, bilo je i slučajeva kada su si same oduzimale život zbog duboke patnje koju su proživljavale.

Pedesetih godina prošlog stoljeća, idealna žena bila je uvijek nasmijana kućanica, idealna majka i savršena supruga. Nakon feminističkog pokreta, žene su se sve više počele zapošljavati i preuzimati mušku ulogu. To je dovelo do toga da je sada žena postala i kućanica i žena s karijerom.



Da ne ispada da su samo žene bile žrtve, isti slučaj je bio i s muškarcima. Njima je nametnuto da se ponašaju "muški" i da nikad ne pokazuju emocije jer to nije prihvatljivo. Muškarac nikad ne smije biti nesiguran i mora biti hrabar u svakoj situaciji. Sve to potječe od vremena kada je često ratovanje bilo normalno. Muškarci su protiv svoje volje odlazili u ratove, ostavljajući za sobom svoju ženu i djecu. Slike rata ostavljaju za sobom teške posljedice, pa su im čak i ako bi preživjeli, ostala psihička i fizička oštećenja.

Također, na muškarcima je oduvijek pritisak da se financijski pobrinu za svoju obitelj. Zato danas postoji mnogo onih koji se osjećaju inferiorno kad njihova supruga zarađuje više od njih.

Treutno živimo u 21. stoljeću, a ovo je tipičan slijed događaja nametnut od strane društva:

Muškarac i žena odluče da je "vrijeme za brak". Nakon nekog vremena, stvaraju se financijski problemi. Muškarac postaje sve odsutniji, a žena ga zbog toga stalno kritizira jer se osjeća nevoljeno zbog njegovog nedostatka vremena za nju, a ne zna da je on potpuno iscrpljen pokušajima da zaradi čim više. On sve više osjeća pritisak sa svih strana i potpuno se emocionalno isključuje. To je najčešći način muškog nošenja s problemima jer su ih od djetinjstva učili da "muškarci ne pokazuju osjećaje". Žena na sve moguće načine pokušava zadobiti suprugovu pažnju jer ju je povijest naučila da ako nije u stanju "zadržati muškarca", on će je zamijeniti drugom. Nakon što se iscrpljena vrati s posla i pobrine se za djecu i kućanske poslove, ona više nema energije ni vremena za sebe, a kamoli da se posveti svom izgledu i svom suprugu u fizičkom smislu pa kad vidi da on gleda druge žene, osjeća se povrijeđeno i počinje biti nesigurna u sebe i u svoj fizički izgled. Njenom glavom prolaze misli: "Toliko sam godina i truda uložila u svoj brak! Bila sam idealna majka, supruga i kućanica, a sada će to sve propasti jer će me on ostaviti i naći neku mlađu!" U svome očaju, počinje mu sve više zamijerati  i kritizirati ga, ne znajući da je upravo to ono što njega najviše odbija od nje jer ga njeno ponašanje podsjeća na majku koja mu je cijeli život "kvocala". Zbog ozlojeđenosti i nedostatka komunikacije, nijedna strana ne može shvatiti onu drugu.

Koliko vremena će proći dok muškarci i žene ne oproste jedni drugima i shvate da su, iako različiti, oboje jednaki? Ovom svijetu potrebna je ravnoteža; "yin" i "yang", a najbolji način da se to postigne je kroz muško-ženske odnose. ❤

Copyright © Spiritologija
Sva prava zadržana.